www.e-insitu.com

  • Increase font size
  • Default font size
  • Decrease font size
Home IZ STRUKE Rekonstrukcija triju kasnoantičkih staklenih balzamarija s lokaliteta Dobrić iz Trogira

Rekonstrukcija triju kasnoantičkih staklenih balzamarija s lokaliteta Dobrić iz Trogira

E-mail Ispis
Ocjena: / 3
LošeOdlično 
balzamarij
Ivo DONELLI, predavač (voditelj specijalističkog usmjerenja Konzervaciju-restauracija kamena Odsjeka za konzervatorstvo-resturatorstvo UMAS-a)

S A Ž E T A K

U članku se opisuje zahtjevan postupak rekonstrukcije tri kasnoantička staklena balzamarija iz Trogira. Rekonstrukcijom i restauriranjem staklenih primjeraka u Hrvatskoj se bavi veoma malen broj stručnjaka. Postupak rekonstrukcije staklenih posudica sličan je postupku rekonstrukcije posuda od pečene zemlje, s tom razlikom što se dijelovi stakla koji nedostaju popunjavanju posebnim plastičnim masama, a ne gipsom kao u keramici.

Konzervatorsko-restauratorska radionica Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu odnedavno se počela baviti restauracijom i rekonstrukcijom stakla. Iako još uvijek nedovoljno opremljena svim potrebnim preparatima za takvu vrstu djelatnosti, ipak uspješno udovoljava osnovnim kriterijima, što pokazuju rezultati rekonstrukcija i restauracija staklenih predmeta. Razmjenom iskustava s restauratorima uvidio sam da se kod nas malo tko bavi tim radom, zbog poteškoća u nabavljanju materijala neophodnog za rekonstrukcije. Upravo su zbog toga i moji prvi radovi eksperimenti u pronalaženju masa koje bi zamijenile staklo. Takve mase su uvjetovale i tehniku rekonstrukcije, a ovdje bih naveo dvije osnovne: tehnika “kvečanja” i tehnika “lijevanja”.
Tehnika rekonstrukcije stakla slična je tehnici rekonstrukcije keramike, s tom razlikom što se pri rekonstrukciji stakla dijelovi koji nedostaju popunjavaju specifičnim plastičnim masama umjesto gipsom. Uspješnost rekonstrukcije, osim spretnosti samog restauratora, ovisi također o određenim uvjetima koje odgovarajuća plastična masa mora imati:
a) da je prozirna,
b) da se dade modelirati,
c) da je nakon sušenja čvrste strukture,
d) da se može brusiti i polirati.
Domaća stručna literatura pruža vrlo škrte podatke koji se uglavnom odnose na čišćenje i lijepljenje staklenih predmeta.1 U stranoj literaturi, osim plastičnih masa koje ćemo upotrijebiti za rekonstrukciju te njihovih naziva kao: Araldit AY101, Aloplast, smjesa fiberglasa i poliestera, Perspex, Technovit 4004 itd.,2 nailazimo i na podjelu restauracije stakla na sljedeće faze:
a) totalna rekonstrukcija (mali broj originalnih fragmenata)
b) popunjavanje praznina preko otiska sa samog originala
c) djelomična rekonstrukcija
d) nadomještanje dijelova iz otisaka s modeliranog dijela ili prethodnog modeliranja
e) popunjavanje praznina kada se unutrašnji dio posude ne može prodrijeti
f) popunjavanje praznina kada je posuda pretanka da bi se lijevao kalup.
Tri staklena balzamarija s lokaliteta Dobrić iz Trogira potječu iz kasnoantičke nekropole. Grob pokriven tegulama, s jednim ukopom tipa a capona sadržavao je samo ova tri balzamarija, donekle sličnog opisa.
Tijelo im je trbušasto, a preko zakošenog ramena prelazi u dugi cilindrični vrat. Obod im je horizontalno razvraćen i po rubu prstenasto zadebljan. Dno je udubljeno. Boja je zelenkasta ili mliječnožućkasta.3
Kod prve bočice trebalo je popuniti praznine oko vrata i oboda, preko otiska sa samog originala. Za otiske sam upotrebljavao modelarski vosak na koji sam pomoću špatule nanosio akrilnu smolu4 toniranu u boji originala.5 Nakon sušenja akrilne smole pristupio sam skidanju voska, te lagano brusio i polirao unutarnju i vanjsku stijenku restauriranog dijela (sl. 1).


Sl. 1 Restauracija manjih površina vrata
i oboda (snimio: Z. Sunko)

Dimenzije bočice su: V – 8,3 cm, Š – 4,5 cm, R oboda 2,2 cm.
Problem restauracije drugog primjerka bio je donekle složeniji. Velika oštećenja bila su na trbuhu. Slijepljeni fragmenti bili su tanki i osjetljivi na jači dodir, tako da nije dolazilo u obzir uzimanje otisaka s tih dijelova. Problem je također predstavljao pristup s unutarnje strane posude.6 Dječji balon za napuhivanje poslužio je kao podloga na koju će se nanositi akrilna masa (sl. 2).


Sl. 2 Balon za napuhivanje s elastičnom
šupljom cjevčicom (snimio: Z. Sunko)

Balon sam pričvrstio na elastičnu šuplju cjevčicu te ga uvukao kroz cilindrični vrat u posudu. Puhanjem kroz cjevčicu balon je popunjavao šupljinu originala, te tako s unutarnje starne formirao podlogu na koju sam nanosio akrilnu smolu. Nakon stvrdnjavanja smole ispuhao bih balon te ga premještao na drugo mjesto koje je bilo potrebno restaurirati. Nakon popunjavanja balon bih ispuhao i jednostavno izvadio. Restauracija je tekla jednostavno i brzo, a usto nije bilo potrebe brušenja i poliranja popunjenih dijelova. Dimenzije bočice su: V – 14,8 cm, Š – 8,2 cm, R. oboda 4,7 cm (sl. 3).


Sl. 3 Restauracija balzamarija koji ima
oštećenja na predjelu trbuha (snimo: Z. Sunko)

Kod trećeg primjerka trebalo je izvršiti rekonstrukciju tehnikom nadomještanja dijelova otiskivanjem s prethodno modeliranog fragmenta, budući da je nedostajao cijeli dio cilindričnog vrata i oboda. Posudu sam napunio pijeskom do visine gdje će započeti rekonstrukcija. Zatim sam na pijesak stavljao glinu te modelirao unutarnju stijenku vrata i oboda posude. Na tako modeliranu glinu stavljao sam tanki sloj gipsa da bih formirao vanjsku stijenku. Kada se gips osušio, glinu sam uklonio pazeći da ne oštetim tanke stijenke gipsa. Nakon uglačavanja, gipsana matrica bila je pripremljena za stavljanje silikonske gume.7 Kako je unutarnji prostor vrata posude bio uzak, upotrijebio sam silikonsku gumu za lijevanje, a za vanjski plašt gumu za kvečanje (sl. 4).

.
Sl. 4 Presjek posude kod koje se modelirao cilindrični vrat i obod i presjek posude s plaštom od silikonske gume (crteži: I. Donelli)

Sl. 5 Uglačana gipsana matrica
te silikonski kalupi za lijevanje
epoksidne smole (snimio: Z. Sunko)
Konačno, kalup za lijevanje epoksidne smole8 bio je napravljen od dva plašta, unutarnjeg i vanjskog. Nakon skidanja silikonskih kalupa i gipsane matrice s bočica te odvajanja silikonskih kalupa od gipsane matrice, pristupio sam fazi lijevanja (sl. 5). U sklopljeni silikonski kalup pomoću šprice sam injektirao epoksidnu smolu toniranu u boji približnoj boji originala dok nije počela zajedno s mjehurićima zraka izlaziti kroz otvor za injektiranje. Kada se epoksid osušio, mogao sam skinuti silikonske kalupe. Nakon brušenja i poliranja, restaurirani komad sam aplicirao na bočicu, a time je i rekonstrukcija bila završena. Dimenzije bočice su: V – 10,6 cm, Š – 4,3 cm, R. oboda 3,1 cm (sl. 6).

.
Sl. 6 Balzamarij nakon rekonstrukcije
(snimio: Z. Sunko)

Sl. 7 Restaurirani i rekonstruirani balzamariji i njihova međusobna sličnost (snimio: Ž. Bačić)

Restauracija i rekonstrukcija stakla iziskuje dosta truda i vremena, a to utječe na troškove izvedbe. Ti troškovi mogli bi se smanjiti procjenama kustosa o važnosti predmeta, bilo za potrebe neke zbirke ili objavu, te u dogovoru s restauratorom upustiti u same zahvate. Usporedbom fotografija u ovom slučaju uočava se velika sličnost ovih triju balzamarija (sl. 7), što dokazuje neusklađenost na relaciji kustos - konzervator. Posljedica toga skup je i dugotrajan posao na restauraciji i rekonstrukciji. Ipak, ovo su tri krasna primjera upotrebe različitih tehnika na staklenim predmetima, gdje se traži umješnost i strpljivost restauratora da bi se postigli zadovoljavajući rezultati.

 

NAPOMENA
1 L. LOSOS, Nove metode konzervacije muzejskih zbirki, MDC, Zagreb 1974., 36-46.
2 R. NEWTON – S. DAVISION, Conservation of Glass, Butterworths Borough Green, Sevevvaks, Kent 1989; R. ERRETT, Conservation of Glass, Conservator-Photographer, The coring Museum of Glass, September 1975, New York; Ž. RIDLI, Održavanje i popravljanje antikviteta, Tehnička knjiga, 1980.; H.J. PLENDERLEITH – A. E. A. WERNER, The Conservation of Antiquites and Works of Art, Oxford University Press, London 1971; R. GAJIĆ – LONČAR, Staklo - proizvodnja i umetnička obrada kroz vekove, Muzej primenjene umetnosti, Beograd 1964.; I. DONELLI, "Rekonstrukcija staklenih čaša s Bribira", SP 17, Split 1987.; G. TERACA, Solubility and Solvents for Conservation Problems, International Centre for the Study of the Preservation and Restauration of Cultural Property, Roma 1975.
3 I. FADIĆ, Rimsko staklo Argyruntuma, Arheološki muzej, Zadar 1989.
4 Akrilna smola “Stompleks”, masa za reparature i podlaganja zubnih proteza za hladnu polimerizaciju – Bosnalijek – Sarajevo. Karakteristika stompleksa: brzo se stvrdnjava te je pogodna za manje reparature.
5 Za toniranje akrilne i epoksidne smole upotrebljavao sam DEKA boje za vitraje.
6 R. NEWTON – S. DAVISION, n. dj., str. 234 - 237. Tu sam naišao na podatke o problemima kod popunjavanja praznina kad se u unutarnji dio posude teško može prodrijeti, te o popunjavanju posuda kada je posuda pretanka da bi se lijevao kalup. Takvi se problemi rješavaju upotrebom silikonske gume za lijevanje (Silicaset 105-Rhodorsil 11504 A) koja je mekana i elastična te se može uvlačiti i izvlačiti iz najnepristupačnijih mjesta unutar posude. Budući da na našem tržištu takvih guma nema, upotrijebio sam dječji balon za napuhivanje koji donekle ima ista svojstva kao i spomenuta guma.
7 Za izradu vanjskog kalupa upotrijebio sam silikonsku gumu RTV M 490, a za unutarnju stijenku – gumu za lijevanje RTV M 532 (originalni naziv: Wackersilicone-Siliconkautschuk, Wacker-Chemie GMbH – München).
8 Epicon 88 – kemijska građevinska industrija Karlovac.




Objavljeno: 3. ožujka 2003.

Lektorirano 22. listopada 2011. (M. Gojčeta Milić)

  No Comments.
Discuss this item on the forums. (0 posts)

Login Form

Account Suspended
Account Suspended
This Account has been suspended.
Contact your hosting provider for more information.