Po ovom navodu čitatelj pretpostavlja da su svi ti studenti UMAS-a (a nema ih baš puno) obavljali radove pro bono isključivo u svrhu prakse. Bilo bi fer navesti da su bili angažirani putem autorskog ugovora što rijetko koji student dobiva priliku.
Meni nije jedino jasno kako se spomenik "takvog kalibra" daje u rukama zaposlenika sa srednjom stručnom spremom iz klesarske škole u Pučišćima i sl., dok imamo restauratora na burzi koliko hoćeš. Toliko o stručnom timu koji spominjete...
Nadam se da bar voditelj, koji je očigledno jedini školovan restaurator, piše dokumentaciju...