There are no translations available.
Sagita Mirjam SUNARA (Konzervacija-restauracija štafelajnih slika i polikromiranog drva, apsolvent)
S A Ž E T A K
Inicijativom mr. sc. Zoraide Demori-Staničić, višeg konzervatora Konzervatorskog odjela u Splitu, a u suradnji s voditeljima projekta Task Force Hrvatske matice iseljenika, u srpnju 2003. organiziran je trotjedni projekt preventivne konzervacije etnografske i sakralne zbirke muzeja franjevačkog samostana sv. Marije u Zaostrogu. Prva dva tjedna projekt je vodila četveročlana ekipa u sastavu: Zrinka Stermšek i Ivana Šarić iz restauratorske radionice Konzervatorskog odjela Split, Sagita Mirjam Sunara, apsolventica konzervacije-restauracije na Umjetničkoj Akademiji u Splitu, i Jelena Babin, diplomirana povjesničarka umjetnosti i etnologinja. Njih su posljednjeg tjedna zamijenile Ivana Bonić, Danijela Skelin, Ana Radić i Ivana Nina Unković, studentice treće i četvrte godine Odsjeka za konzervatorstvo-restauratorstvo Umjetničke akademije u Splitu.
|
||||||||
Uvod Task Force je projekt koji od 1992. svake godine okuplja mlade ljude hrvatskog podrijetla iz cijelog svijeta i uključuje ih u aktivnosti vezane uz obnovu Hrvatske i njene baštine. Inicijativom mr. Zoraide Demori-Staničić, višeg konzervatora Konzervatorskog odjela Split, članovi projekta Task Force su u srpnju prošle godine sudjelovali u trotjednom projektu preventivne konzervacije etnografske i sakralne zbirke muzeja franjevačkog samostana sv. Marije u Zaostrogu. Prva dva tjedna projekt je vodila četveročlana ekipa u sastavu: Zrinka Stermšek i Ivana Šarić iz restauratorske radionice Konzervatorskog odjela Split Ministarstva kulture RH, Sagita Mirjam Sunara, apsolventica konzervacije-restauracije na Umjetničkoj Akademiji u Splitu, te Jelena Babin, diplomirana povjesničarka umjetnosti i etnologinja. Njih su posljednjeg tjedna zamijenile Ivana Bonić, Danijela Skelin, Ana Radić i Ivana Nina Unković, studentice treće i četvrte godine na Odsjeku za konzervatorstvo-restauratorstvo Umjetničke akademije u Splitu.
O franjevačkom samostanu sv. Marije u Zaostrogu
Franjevački samostan sv. Marije u Zaostrogu najznačajniji je i najpoznatiji spomenik Zaostroga i cijelog Gornjeg makarskog primorja. Kroz pet stotina godina svoga postojanja dao je čitav niz znamenitih ličnosti, a najpoznatiji je fra Andrija Kačić Miošić (1704.-1760.). Uz arhiv koji sadrži knjige i spise velike važnosti za povijest crkve i naroda ovog kraja iz razdoblja od XV. do XX. stoljeća, franjevački samostan u Zaostrogu posjeduje još i bogatu biblioteku s oko 15 000 svezaka, botanički vrt zasađen 1968. godine, muzej osnovan 1970-ih (nakon obnove samostana poslije potresa) i, od 1989. godine, memorijalnu galeriju slikara Mladena Veže. Muzej posjeduje bogatu zbirku etnografskih i sakralnih predmeta. Etnografska zbirka, upisana u registar pokretnih spomenika i pod zaštitom države, uključuje velik broj narodnih nošnji iz gotovo svih dijelova Hrvatske, nakit i razne predmete iz domaćinstva. U sakralnoj zbirci, koja obuhvaća misno ruho, crkveni namještaj, slike, skulpture i drugo, najbrojniji su predmeti od srebra. Kao jedan od vrjednijih izložaka muzejske zbirke izdvaja se plašt predzadnjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaša (1444.-1461.). Preventivna konzervacija muzejske građe
Vrijedna muzejska zbirka franjevačkog samostana u Zaostrogu izložena je u prizemnim prostorijama dviju samostanskih zgrada. Arhitektonski sklop samostana zbog brojnih strukturnih problema (loše izolacije temelja, cementnih fuga koje zadržavaju vlagu u zidu itd.) ne pruža zbirci stabilan i siguran okoliš. Brojni su uzroci lošeg stanja u kojem se većina izložaka nalazi: zbog nemogućnosti reguliranja mikroklimatskih uvjeta, oscilacije u vlazi i temperaturi učestale su i izrazite, izložbeni namještaj je neadekvatan, a zapuštanje muzejskog prostora i nedostatak elementarne brige za izloške traje godinama. Posebno je ugrožena etnografska zbirka koja zbog djelovanja bioloških uzročnika propadanja (moljaca i crvotočine) ubrzano propada.
Zbog financijskih, prostornih i vremenskih ograničenja te neadekvatne opreme, u sklopu projekta preventivne konzervacije etnografske i sakralne zbirke muzeja franjevačkog samostana u Zaostrogu obavljeni su tek elementarni zahvati čišćenja i dezinsekcije muzejske građe. Zahvate je, uz stručnu pomoć etnologa i povjesničara umjetnosti, vodio i nadzirao mali tim konzervatora-restauratora.
Obavljeni zahvati mogu se jednostavno opisati engleskim terminom housekeeping; tekstilni su predmeti provjetreni i pažljivo otprašeni ličilačkim kistovima, mekim četkama i metlicama. Nakon vraćanja u vitrine, uz njih su postavljene vrećice kamfora da bi se spriječilo daljnje pojavljivanje moljaca. Onaj dio predmeta od tekstila koji zbog visokog stupnja oštećenosti nije vraćen u stalni muzejski postav, evidentiran je na popisu umjetnina etnografske zbirke te pohranjen na posebno, za tu svrhu određeno mjesto. Drveni su predmeti otprašeni, očišćeni od naslaga površinske prljavštine i ostataka voska te injektirani sredstvom za dezinsekciju, tvorničkog naziva Permetar. Srebrnina je otprašena i ispolirana. Slike su otprašene, a njihovi okviri i stakla prebrisani. Sve prostorije i vitrine temeljito su očišćene. Potom su poduzete mjere za sprječavanje daljnjeg stvaranja i razmnožavanja bioloških uzročnika propadanja. Među tekstilne predmete postavljene su vrećice kamfora, a u prostorije u kojima su izloženi drveni predmeti postavljene su feromonske klopke.
Zaključak
Preventivna konzervacija bavi se upravljanjem uvjetima okoliša u kojem se predmeti nalaze. Podrazumijeva i obuhvaća niz mjera koje se poduzimaju kako bi se spriječio, usporio ili zaustavio proces propadanja i/ili oštećivanja predmeta, a u svrhu produživanja njihovog "vijeka trajanja".
Zbog veličine, raznolikosti i osjetljivosti ove zbirke, preventivna je konzervacija najučinkovitija metoda njenog očuvanja. Djelotvornost mjera koje će se u ovom slučaju poduzeti ovisit će o stanju okoliša u kojem se zbirka nalazi. Osiguravanje prikladnih uvjeta za njeno (o)čuvanje prvenstveno zahtijeva građevinsku sanaciju samostanskih zgrada te uspostavu režima propisnog održavanja i redovitih inspekcija.
Alarmantno stanje u kojem se ova dragocjena zbirka nalazi ogledni je primjer nepopravljive štete koju neznanje i nebriga mogu nanijeti kulturnoj baštini i neugodan je podsjetnik na goruću potrebu educiranja cjelokupne javnosti o stalnoj i primjerenoj skrbi kao temeljnom preduvjetu očuvanja kulturnog naslijeđa.
Lektorirano 27. listopada 2011. (M. G. Milić)
|
Sl. 1 Task Force je projekt Hrvatske matice iseljenika Sl. 2 Čišćenje i dezinsekcija muzejskih predmeta Sl. 3 Tekstilni predmeti provjetreni su i otprašeni Sl. 4 Nakon vraćanja u vitrine, postavljene su vrećice kamfora Sl. 5 Loše stanje sačuvanosti etnografske zbirke rezultat je djelovanja bioloških uzročnika propadanja (moljaca i crvotočine) Sl. 6 Predmeti od drva nakon čišćenja su injektirani sredstvom za dezinsekciju tvorničkog naziva Permetar |
|||||||
|
< « | » > |
---|