There are no translations available.
|
Štafelajne slike i drveni polikromirani predmeti predstavljaju onaj segment domaće spomeničke baštine čija je sistematska konzervacija i restauracija izvođena od strane profesionalaca započela vrlo rano. No, i pored relativno duge institucionalne tradicije zaštite, zbog brojnosti ovog fonda u našoj ukupnoj kulturnoj baštini i dalje postoji izrazita potreba za obrazovanjem budućih stručnjaka specijaliziranih upravo za ovu skupinu umjetnina.
To je razlog zašto je u sklopu Odsjeka za konzevatorstvo i restauratorstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu utemeljeo specijalisičko usmjerenje za konzervaciju i restauraciju štafelajnih slika i polikromiranog drva.
Program usmjerenja osmišljen je tako da se studenti postupno uvode u problematiku ovog segmenta konzervatorsko-restauratorske djelatnosti. Upoznaju materijale i metode korištene za "stvaranje" štafelajnih slika i drvenih polikromiranih umjetnina, procese propadanja kojima su oni podložni, te materijale i metode koje se koriste pri konzervatorsko-restauratorskim zahvatima. Analiziraju se uvjeti čuvanja i načini prezentacije. Svrha je ovakvog programa stvaranje solidne baze teoretskih spoznaja, praktičnih vještina, i senzibiliranosti za problematiku koja će omogućiti mladom konzervatoru-restauratoru da, nadograđujući ih kroz praktičan rad praćen produbljivanjem teoretskih spoznja u profesionalnom razvoju, nakon studija stekne izvrsnost potrebnu u ovoj djelatnosti.
Tijekom većeg dijela nastavnog procesa studenti su uključeni u izvođenje zahvata na umjetninama koje stoje na raspolaganju u radionici ovog usmjerenja. To je za njih dragocjena prilika da se upoznaju sa stvarnim konzervatorsko-restauratorskim problemima i načinima njihova rješavanja, ali i sa specifičnim duhom radioničkog rada. Politika usmjerenja je takva da se za potrebe nastave nabavljaju manje umjetnine s raznovrsnom konzervatorsko-restauratorskom problematikom. To omogućava da student tijekom nastave, osim angažmana na umjetnini za čiju je konzervaciju i restauraciju osobno zadužen, prati tijek zahvata na umjetninama ostalih kolega i po potrebi se i u te zahvate uključuje kako bi dobio što konkretniju sliku o raznovrsnosti problema i metoda njihova riješavanja. Osim toga, studenti se upućuju na korištenje u radionici pohranjene iscrpne dokumentacije o zahvatima na svim umjetninama koje su bile u obradi u prethodnim studijskim godinama kako bi koristili i nadograđivali već akumulirana iskustva i znanja ranijih generacija.
S obzirom na interdisciplinarni karakter konzervatorsko-restauratorske profesije tijekom rada u radionici našeg usmjerenja dolazi do izražaja objedinjavanje stečenih spoznaja iz predmeta slikarske i kiparske tehnologije, kemije, fizike i biologije, instrumentne analize, povijesti umjetnosti, ikonologije te teorije konzervacije.
Važan segment programa jest terenska nastava u muzejskim zbirkama i sakralnim objektima koji posjeduju fondove umjetnina kojima se bavimo. Tijekom toga posebna pažnja posvećuje se problematici različitih aspekata preventivne konzervacije.
Studentu koji je uspješno savladao nastavni program pruža se mogućnost da kao predmet diplomskog rada odabere cjeloviti zahvat na jednoj umjetnini, ili da odabere pojedinu temu vezanu za problematiku konzervacije i restauracije slika i drvenih skulptura; poput proučavanja ili rekonstrukcije originalne tehnologije, istraživanja ili proučavanja svojstava pojedinih materijala primjenjivanih u konzervaciji.
Voditelji ovog specijalističkog usmjerenja su Lara Aranza, doc., Jurica Matijević, doc., i Žana Matulić-Bilač, doc.
Objavljeno: 12. siječnja 2009.
|