www.e-insitu.com

  • Increase font size
  • Default font size
  • Decrease font size
Home PRAKSA Diplomski rad: Madonna della seggiola (privatno vlasništvo, Split)

Diplomski rad: Madonna della seggiola (privatno vlasništvo, Split)

E-mail Ispis
Ocjena: / 3
LošeOdlično 
seggiola
Ivana ČAPETA (diplomirani konzervator-restaurator)

SAŽETAK
Ivana Čapeta je tijekom akademske godine 2001/02. restaurirala sliku "Madonna della seggiola", kopiju po slavnom Rafaelovom predlošku. Slika dimenzija 67 x 51 cm rađena je tehnikom ulja na platnenom nosiocu. Nastala je u XIX stoljeću. Izradio ju je nepoznati umjetnik, a nalazi se u privatnom vlasništvu.
Mentori su joj bili Jurica Matijević i Lara Aranza.


1. Opis zatečenog stanja slike
Platno je laneno, tanko, ali izuzetno finog i gustog tkanja. Nema većih zadebljanja i čvorića. Pravilno je nategnuto na podokvir, ne uočavaju se iskrivljenja niti. Za podokvir platno je pričvršćeno čavlima.Na rubovima platno je pohabano i istrošeno.
Tijekom vremena, a uslijed djelovanja mikroklimatskih utjecaja, platno se opustilo i blago deformiralo. Te se deformacije očituju kao valovitost platna, odnosno udubljenja i izbočenja. Na licu slike vidljiva su oštećenja u vidu većih ili manjih rupa (najveća je 1.5 cm duga, a 7 do 8 mm široka). Uglavnom se podudaraju s unutarnjim rubom podokvira, iz čega proizlazi da su nastala naslanjanjem platna na podokvir u trenutku kada slika više nije bila dovoljno napeta. Poleđina platna, osim spomenutih rupa, u dobrom je stanju. Uočljiv se samo tanji sloj prljavštine.
Preparacija je lako uočljiva na rubovima platna. Tutkalno-kredna je, sivo-okeraste nijanse. Bojani sloj tanak je i lazuran s finim sfumatom na boji puti. Oko rupa nastalih oštećenjem platna, preparacija i bojeni sloj su također oštećeni. Osim toga, postoje zone u kojima je platno sačuvano, ali je bojani sloj otpao zajedno s preparacijom. Nešto manji broj takvih oštećenja zamjećuje se na boji puti.
Druga vrsta oštećenja jesu ona bojanog sloja. Bojani sloj nedostaje, a ispod je vidljiva preparacija. Takvih je oštećenja vrlo malo, a najvjerojatnije su nastala pri premještanju ili transportiranju slike, te pri dodirivanju s drugim predmetima. Većinom se nalaze duž rubova slike.
Površina slike mjestimično je matirana, a ponegdje ima blagi sjaj. Na boji puti uočavaju se mjestimične nakupine prljavštine koje djeluju kao tamne mrlje. Na dijelovima slike koji su slikani tamnim tonovima (čitava pozadina) te nakupine izgledaju kao nešto svjetlije točke. Pogledom kroz mikroskop uočavamo kako su upravo na tim mjestima nastala sitna raspuknuća bojenog sloja, što je pogodovalo prljavštini da se čvrsto uhvati za rustičnu podlogu, te se manifestira na ranije opisan način.
Vidljive su i neke ranije intervencije na slici, odnosno nečiji pokušaj da dijelove gdje nedostaje polikromija retušira. Ti retuši izvedeni su uljenim bojama, direktno preko oštećenja, tj. na golo platno. Prethodno nije izvršena sanacija platna niti je nanesena preparacija.

2. Restauratorski tretman – slika
Prvi korak bio je odvajanje slike od nosivog okvira, a potom je uslijedilo podljepljivanje bojenog sloja. Za podljepljivanje i konsolidiranje bojanog sloja koristili smo  5-postotnu otopinu zečjeg tutkala kojeg smo nanosili preko japan-papira, a zatim preko Melinex folije uglačavali toplom špatulom. Nakon što smo ustanovili da je bojeni sloj stabilan, mogli smo pristupiti čišćenju prljavštine i retuša sa lica slike.
Retuše smo otklonili čišćenjem vatom i acetonom. Kako se za uklanjanje prljavštine sa svijetlih zona triamonijev citrat pokazao najdjelotvornijim, njime je izvršeno čišćenje tih zona. Za preostali dio slike upotrijebili smo gel koji je dobiven otapanjem karboksil-metilceluloze u vodi, pri čemu su polarne molekule vode omekšale prljavštinu i omogućile njeno uklanjanje. Gel je uklanjan vatom, a zatim je tretirana površina dočišćena blagom otopinom triamonijevog citrata (0.5%).
Kako sam ranije navela, platno se tijekom vremena deformiralo. Kao takvo ometalo bi daljnje postupke (dubliranje slike na novo platno), pa je platno bilo potrebno prethodno izravnati. Najprije smo nanijeli tanki sloj BEVA-e razrijeđene u White Spiritu (1:1) na same rubove platna, cijelom dužinom s lica. Ostavili smo da djeluje preko noći. Sutradan smo lijepili papirnate trake dužinom tih rubova tako da smo toplom špatulom aktivirali BEVA-u, a potom je hladili uz pritisak.
Kada su trake zalijepljene, papir smo dobro navlažili vodom te smo ga napeli na okvir većih dimenzija od dimenzija same slike. Za lijepljenje papira na okvir koristili smo kao ljepilo škrob jer što nam je trebao duži vremenski period do trenutka potpunog sljepljivanja, kako bi se papir, nakon što je ovlažen, mogao još jednom dotegnuti. Papir se vlaženjem širio u jednom smjeru. Budući da ga se još vlažnoga jako zateglo na okvir, sušenjem se počeo stezati i time napinjati cijelu sliku.
Nakon zatezanja slike uz pomoć papirnatih traka ranije opisanim načinom, bojeni sloj smo ponovno potklobučili. Odlučili smo bojeni sloj fiksirati za podlogu uz pomoć BEVA filma. BEVA film postavili smo na poleđinu slike, a zatim smo toplom špatulom s lica slike, a preko silikonskog papira, uglačavali potklobučenja. Silikonizirani Melinex nije uklonjen s naličja slike, da bi se olakšali daljnji postupci.
Sljedeći postupak bila je rekonstrukcija oštećenja u platnu. Izrezali smo prethodno pripremljeno platno na oblik koji je odgovarao obliku i veličini lakune, te ga uz pomoć tople špatule prilijepili. Toplina je samo reaktivirala BEVA-u, a njenim se hlađenjem novi komad platna pričvrstio za original. Ovim je postupkom slika pripremljena za slijedeći postupak- dubliranje na novo platno. No prije nego smo sliku dublirali, valjalo je pripremiti i novo platno na koje će slika biti izglačana.
Napeli smo novo platno na okvir koji je većih dimenzija od slike za oko 10 do15 cm sa svih strana. Širokim kistom nanijeli smo sloj BEVA-e. BEVA-u smo razrijedili White Spiritom u omjeru 1:1. Postavljena su tri sloja BEVA-e, po jedan svaki dan, da bi se prethodni sloj mogao dobro osušiti. S lica slike, a preko silikonskog i novinskog papira prelazili smo veoma toplim glačalom. Nakon što bi se BEVA reaktivirala tj. prešla u tekuće stanje pod utjecajem topline, toplo bismo glačalo zamijenili hladnim uz pritisak. Hlađenjem je BEVA vezivala staro platno za novo. Sutradan, nakon što je slika odstajala, napeli smo je na novi podokvir uz pomoć nehrđajućih čavlića. Time je slika bila pripremljena za postavljanje kita na oštećenja.
Kredu smo izradili po recepturi: 10% tutkalo + bolonjska kreda, te smo je toplu nanosili kistom na sva oštećenja u 2 do 3 sloja. Nakon sušenja kredu smo obradili, tj. pobrusili do nivoa originalne polikromije.
Zone unutar oštećenja najprije smo podslikali akrilnim bojama (kako bismo tonirali bijelu kredu), a potom smo cijelu sliku zaštitili ketonskim lakovima u spreju. Slika je retuširana uljanim bojama, a kao medij korišten je damar lak pomiješan s rektificiranim terpentinom u omjeru 1:1.
Za zaštitu slike upotrijebili smo ketonski lak u spreju.

3. Opis zatečenog stanja ukrasnog okvira
Načinjen je od vrlo jednostavne profilacije. Sastoji se od četiri letve, međusobno povezane čavlima. Dimenzije su 72x56 cm. Spojevi nisu lijepljeni, pa su izgubili na čvrstoći. U uglovima letve su međusobno razmaknute od 1 do 2 mm. Cijela profilacija je s lica polikromirana. Vanjski i unutarnji rub obojeni su tamnosmeđom bojom, a srednje polje je zlatne boje. Detaljnim pregledom uočeno je kako su za srednje polje upotrijebljeni srebrni listići, koji su potom premazani lazurom kako bi se postigla imitacija zlata. Velikih oštećenja polikromije nema, a ona manja uglavnom se nalaze na vanjskom bridu okvira te na ugaonim spojevima. Drvo je sa poleđine zdravo, bez crvotočine.

5. Restauratorski zahvat na ukrasnom okviru slike
Drvo poleđine ukrasnog okvira čišćeno je etilnim alkoholom, jednako kao i drvo podokvira. Prednja, polikromirana strana očišćena je otopinom triamonijevog citrata (5%). Budući da su kutovi ukrasnog okvira bili razdvojeni, trebalo ih je učvrstiti, što smo i napravili
lijepljenjem dvokomponentnim epoksidnim ljepilom.
Na postojeća oštećenja postavili smo kredni kit koji smo nakon sušenja obradili, a potom izolirali šelakom. Na ovaj je način okvir pripremljen za retuširanje. Retuši su izvedeni akrilnim bojama (tamna podloga), a na oštećenja srednjeg polja postavljen je bolus te potom srebrni listići. Na listiće je potom nanesena patina kako bi se približila izvornom izgledu.
Okviri ovog tipa većinom nisu lakirani, nego polirani. Takav je slučaj i s ovim okvirom. Odlučili smo koristiti tehniku poliranja kao završni tretman, i to šelakom. Šelak otopljen u špiritnom gorivu bio je nanošen kružnim, višekratnim utrljavanjem vatom.





Objavljeno: 25. veljače 2004.



























































Lektorirano 26. listopada 2011. (M. G. Milić)


Sl. 1 Zatečeno stanje slike – total


Sl. 2 Zatečeno stanje slike – poleđina


Sl. 3 Detalj na kojemu je vidljivo osipanje polikromije


Sl. 4 Makrosnimak oštećenja – osipanje polikromije


Sl. 5 Makrosnimak. Preparacija i bojani sloj su otpali. Vidljivo je samo golo platno


Sl. 6 Makrosnimak. Mrlje su nastale kao posljedica oksidacije laka i inkrustracije prljavštine


Sl. 7 Makrosnimak. Oštećenje platnenog nositelja (poleđina slike)


Sl. 8 Ranije intervencije, odnosno retuši. Na golo platno nanesen je tanak sloj uljene boje koji na pojedinim mjestima prelazi i preko originalne polikromije


Sl. 9 Mikropresjek bojenog sloja uzet s tkanine djeteta. Vidljiv je svjetlo zeleni ton uljene boje kojom je to mjesto retuširano


Sl. 10 Podljepljivanje bojenog sloja tutkalom, uglačavanjem preko japan-papira i Melinex folije


Sl. 11 Sonde – probe čišćenja bojenog sloja na zonama puti


Sl. 12 Dubliranje – glačanje slike na novo platno uz pomoć BEVA-e


Sl. 13 Retuširanje slike, unutar zona oštećenja


Sl. 14 Detalj ukrasnog okvira


  No Comments.
Discuss this item on the forums. (0 posts)

Login Form